Mirko Vasiljević ustaje u pet ujutro i vozi se do potoka pokraj industrijske zone u Koprivnici. Njegova terenska torba puna je plastičnih bočica, pH metra i mikroskopa. Do devet sati uzet će osam uzoraka vode i sedimenta.
Posao mu je mapirati bakterijske kolonije koje razgrađuju industrijske otpade. Vlasnici tvornica rijetko znaju da ispod njihovih ispusta postoje prirodni biofilteri. Određene vrste nitrosobakterija metaboliziraju dušikove spojeve koji inače zahtijevaju skupu kemijsku obradu. Mikrobiolog koji razumije ove procese može preporučiti izmjene u ispuštanju otpadnih voda koje smanjuju potrebu za dodatnom filtracijom.
Mapiranje bakterijskih zajednica
Mirko koristi metodu stratificirane analize sedimenta. Uzima uzorke s tri dubine: površina, pet centimetara i petnaest centimetara. Svaki sloj ima drugačiju bakterijsku populaciju. Dublje zone sadržavaju anaerobne vrste koje razgrađuju organsku tvar bez kisika. Ta informacija može biti presudna za malu pivovaru ili mljekaru koja ispušta organske ostatke.
Kada priroda obrađuje otpad
U laboratoriju identificira sedam različitih vrsta bakterija. Tri vrste aktivno razgrađuju masti iz prehrambene proizvodnje. Jedna vrsta tolerira pH od pet do devet. Podaci pokazuju da potok ima kapacitet apsorpcije koji odgovara dnevnom ispustu od pet kubičnih metara slabo zagađene vode.
Sljedeći korak je konzultacija s vlasnikom tvornice. Mirko donosi podatke o protoku, temperaturi i bacterial load capacity. Razgovor traje sat vremena. Vlasnik sada zna koliko može prilagoditi proces ispuštanja bez ulaganja u novu opremu.