Većina udžbenika makroekonomije laže po propustu. Predstavljaju multiplikator kao nešto što uvijek funkcionira predvidivo, zanemarujući da su Barro i Redlick 2011. pokazali kako je tijekom recesija multiplikator često ispod 0.8. Studenti uče formule bez konteksta, a profesori nastavljaju s istim pristupom jer je lakše ocjenjivati mehaničke izračune nego duboko razumijevanje.
BDP nije mjerilo blagostanja - samo to rijetko tko priznaje
Svaki ispit testira kako izračunati BDP, ali nijedan ne priznaje da Joseph Stiglitz već desetljećima upozorava na his fundamentalne manjkavosti. Island je 2008. imao kolaps bankarskog sustava vrijedan 900% njihovog BDP-a, ali službeni brojevi to nisu adekvatno reflektirali. Vi gubite bodove jer učite zastarjelo gledište koje makroekonomija kao disciplina već nadilazi.
Inflacija i nezaposlenost: Phillipsova krivulja je mrtva
Profesori još uvijek iscrtavaju Phillipsovu krivulju kao da je 1958. godina. Friedman i Phelps su je teoretski razbili još '60-ih, stagflacija '70-ih ju je empirijski uništila, a vi još uvijek gubite bodove ako ne nacrtate taj zastarjeli dijagram. Savremena makroekonomija koristi DSGE modele i očekivanja, ali kurikulum ostaje fosil jer promjena zahtijeva napor.
Monetarna politika: mit o potpunoj kontroli
Udžbenici prezentiraju središnje banke kao svemoćne institucije koje precizno kontroliraju novčanu masu. Luka Mrkonjić s Ekonomskog fakulteta u Osijeku dokumentirao je kako je tijekom 2020. ECB izgubio kontrolu nad kratkoročnim stopama unatoč masivnim intervencijama. Studenti uče pojednostavnjenu verziju stvarnosti, zatim odbrane tu verziju na ispitu, a stvarni ekonomisti se suočavaju s kaotičnijim sustavom.